It's Tea Time

Festivali

3. Etno film festival međunarodni je festival koji je održan u Rovinju od 8. – 10. travnja, 2011. Trodnevna manifestacija ove se godine može pohvaliti brojkom od 101 prijavljenih filmova, 26 prikazanih filmova, ukupno 5 dodijeljenih nagrada u 4 kategorije, te iznimnom posjećenosti.

28. travnja, 2011. u Kinu Grič u Zagrebu prikazani su pobjednički filmovi festivala. Pri završetku manifestacije uspjeli smo popričati sa Bojanom Muckom, stručnim suradnikom Etno film festivala.

Kako je nastao Etno film festival?

Etno film festival je projekt mlade antropologinje Tamare Nikolić Đerić iz Etnografskog muzeja Istre iz Pazina. Festival se izgradio na temelju radionice organizirane prije tri godine,  kojoj je cilj bio afirmirati muzejske djelatnike  da koriste filmske metode prilikom bilježenja nematerijalne baštine. Sljedeće godine se priključio Agron Lešdedaj uz pomoć kojega je nastao festival, koji je nastavio samostalno živjeti već 3 godine i koji je u jednom trenutku poprimio međunarodni karakter natjecateljskog programa.

Koji žanr filma se prikazuje i iz kojih zemalja?

Etnografski film je dokumentarni film, ali je specifičan po tome jer je on u biti neka vrsta metode istraživanja, dakle film kojem nije samo cilj da bude filmski produkt, nego se radi upravo o tome da je snimljen sam proces istraživanja, tj. etnografski film je metoda vizualne antropologije. Postoje različite struje unutar etnografskog filma koje su vezane uz razne teorijske stavove.

Koje kategorije postoje? Koliko se filmova prikazalo?

Postoje četiri kategorije u kojima se prijavljuju filmovi. U prvu kategoriju spadaju filmovi čiji su autori školovani etnolozi/antropolozi, drugu kategoriju čine autori koji nisu antropolozi,  treću kategoriju čine studentski radovi, a u četvrtu kategoriju spadaju filmovi televizijske produkcije. Od ukupno prijavljenog 101 filma, njih 26 je prikazano.

Tko čini žiri?

Žiri čine predsjednica žirija Ariella Ben Dov, Saša Srećković ( festival etnografskog filma u beogradskom etnografskom muzeju) i Ljiljana Šišmanović – redateljica i producentica na HRT-u.

Kako ste došli do suradnje sa Margaret Mead Film and Video festivalom iz New Yorka?

 Ariella Ben Dov bila je zainteresirana za dolazak, a Agron Lešdedaj ju je prethodno imao priliku upoznati na Margaret Mead Film and Video Festivalu u New Yorku. Njima se prijavljuje 3 000 filmova, a oko 26 ih ulazi, dakle isto kao i kod nas. Osim što je ona bila žiratorica imali smo i posebnu suradnju jer smo otkupili neke filmove iz njihove selekcije. Oni imaju svake godine kolekciju filmova koja čini  njihov "putujući festival", i bilo je jako dobro čuti njezine pozitivne komentare na festival.

U kojoj mjeri je Festival bio posjećen?

Ove godine imali smo cijeli jedan autobus od 60 studenata antropologije i etnologije iz Zagreba. Festival se želi afirmirati kao platforma za diskusiju o vizualnoj antropologiji i afirmirati snimanje etnografskih filmova. Imali smo do 90-ak posjetitelja na projekcijama.

Koji programi čine festival?

Želimo popularizirati etnografski film široj publici i kroz popratni program. Ove godine bili su to izložba fotografija Domagoja Blaževića "Nek mirišu avlije", postavljena u Zavičajnom muzeju grada Rovinja, i koncert Damira Imamovića, poznatog sarajevskog glazbenika koji na suvremen način interpretira tradicionalni bosanski sevdah. Koncert je u potpunosti napunio dvoranu.

Kako je prošla radionica Christiana Suhra Nielsena?

Koncept ovogodišnje radionice bio je integralan. Radionica je bitna za sam koncept festivala. Uz Christiana Suhra Nielsena, danskog antropologa imali smo i radionicu filmskog snimanja koju je vodio Damir Konjikušić, student ADU u Zagrebu, te Vladimira Gojuna, poznatog montažera koji je vodio radionicu filmske montaže. Teme kojima se bavilo 15- ak sudionika iz cijele Europe bile su fokusirane na rovinjsku svakodnevnicu.

Kakvi su po tebi filmovi pobjednika festivala? I koji te se film najviše dojmio?

Meni se najviše svidio "ANYTHING BUT BLACK", inače film koji je pokupio masu nagrada. Radi se o ispitivanju litvanskog običaja pripremanja odjeće za vlastiti sprovod. E zbog čega je meni film interesantan? Jer se autorica na netipičan način poigrava  autorefleksijom tj. načinom na koji stoji iza kamere i sebe uključuje u film. 

" ANYTHING BUT BLACK " 
Ausra Linkenviciute, Litva/Velika Britanija, 2009.
pobjednik u kategoriji studentski film