Umjetnici & to
Hrvoje Zalukar, fotograf
Hrvoje Zalukar ime je koje ćete zasigurno sve više čuti, pogotovo ukoliko se krećete u fotografskim krugovima.Ovaj iznimno talentiran 26 godišnji umjetnik završava Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.Hrvoje iza sebe ima brojne izložbe, te je radio kao fotograf na brojnim eventima,za etablirane časopise Playboy,Quorum,Elle,Cosmopolitan, Magazin Banka, Poslovni dnevnik, na snimanju raznih spotova, kao asistent filmskom snimatelju Stanku Hercegu, te kao asistent studijske rasvjete poznatoj fotografkinji Mari Bratoš.
Sigurni smo da ovo što smo nabrojali nije sve, jer je na nas Hrvoje ostavio dojam zaista svestranog i ambicioznog mladog umjetnika.
U slobodno vrijeme bavi se Tajlandskim boksom, u kojem je također iznimno uspješan.
U razgovoru s njim pokušali smo saznati kakvo je stanje na fotografskoj sceni u Hrvatskoj te kako u moru raznoraznih fotografa preživljavaju najjači.
Kako i kada si se ozbiljnije počeo baviti fotografijom?
Na fakultetu na studiju dizajna. Stanko Herceg, moj profesor i prijatelj uveo me u svijet fotografije.
Što od fotografske opreme koristiš?
Koristim Nikon F100 , F3 i D700 , Minolta XD 7 , rasvjeta Multiblitz, svijetlomjer Seconic.; ovisi o poslu , koliko je zahtijevan i kako treba izgledati fotografija.
Na fakultetu na studiju dizajna. Stanko Herceg, moj profesor i prijatelj uveo me u svijet fotografije.
Što od fotografske opreme koristiš?
Koristim Nikon F100 , F3 i D700 , Minolta XD 7 , rasvjeta Multiblitz, svijetlomjer Seconic.; ovisi o poslu , koliko je zahtijevan i kako treba izgledati fotografija.
Smatraš li da se sa skromnijom opremom itekako može postati cjenjeni fotograf?
Naravno da može, ovisi što radiš i za što si opredijeljen, kakvom vrstom fotografije se baviš. Ali opet s druge strane oprema ti je potrebna, ali mislim da oprema ne čini fotografa dobrim, nego njegov rad.
Koji su tvoji uzori u svijetu fotografije?
Koji su tvoji uzori u svijetu fotografije?
Posebno me fasciniraju Bischof, Boogie ,Saudek,Jacob Aue Sobol,Gilles Peress, Herceg, Klarica i još mnogi drugi.
Kakve su prema tvom mišljenju mogućnosti za zanimanje fotograf u Hrvatskoj?
Trenutno u Hrvatskoj je teško stanje u većini zanimanja , pa tako i u fotografiji. Mislim da imamo premalo tržište, u slučaju da ste mladi i želite nešto više postići. Fotografija se previše komercijalizirala pojavom digitalnih fotoaparata.Fotografija je izgubila dušu. Danas zato i ima toliko fotografa , mislim da je fotografija time izgubila na vrijednosti. Živimo u takvom svijetu gdje je sve ubrzano i samim time je i došlo do digitalne fotografije. Posla u Hrvatskoj ima ,ali danas su honorari manji za 300% nego prije 2 godine.
Postoji li fotografija na koju si iznimno ponosan, i događa li ti se da ti se određene fotografije prestanu sviđati?
Što više fotografiraš fotografije su ti bolje , jer se razvijaš i zreliji si u tom pogledu. Ponosan sam na svoje fotografije i ne sramim ih se, postoji dobra i loša fotografija, no bitno mi je da fotografija izaziva emociju kod promatrača jer onda znam da je dobra. Ne prestaju mi se sviđati ..neke fotografije sam toliko puta vidio da sam ih prihvatio kao dobre ,i naravno da s vremenom pada entuzijazam prema njima.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Kako sam freelancer ima dana kada ne radim, ali kada radim svaki dan mi je drugačiji. Nekad radim cijeli dan ,a nekad 20 minuta dnevno, ovisi o vrsti posla. Posao je iznimno dinamičan i upoznajem puno ljudi, to mi se sviđa.
Pošto se bavim i rasvjetom, tj. dizajniranjem svijetla, retuširanjem fotografija i asistiranjem za druge fotografe , snimatelje i režisere i to sve na različitim lokacijama; vani , u studiu ili doma , posao je iznimno dinamičan i zabavan. Jedina mana je što nekad imaš novaca , a nekad nemaš ni siće.
Koju vrstu fotografije preferiraš?
Najvise fotografiram ljude , modu i street fotografiju..preferiram fotografiju na kojoj su ljudi. Motivi mrtve prirode su mi jednako zanimljivi.
Kako biraš lokacije na kojima fotografiraš,dali ih istražuješ ili se fotografije više dogode slučajno?
Kakve su prema tvom mišljenju mogućnosti za zanimanje fotograf u Hrvatskoj?
Trenutno u Hrvatskoj je teško stanje u većini zanimanja , pa tako i u fotografiji. Mislim da imamo premalo tržište, u slučaju da ste mladi i želite nešto više postići. Fotografija se previše komercijalizirala pojavom digitalnih fotoaparata.Fotografija je izgubila dušu. Danas zato i ima toliko fotografa , mislim da je fotografija time izgubila na vrijednosti. Živimo u takvom svijetu gdje je sve ubrzano i samim time je i došlo do digitalne fotografije. Posla u Hrvatskoj ima ,ali danas su honorari manji za 300% nego prije 2 godine.
Postoji li fotografija na koju si iznimno ponosan, i događa li ti se da ti se određene fotografije prestanu sviđati?
Što više fotografiraš fotografije su ti bolje , jer se razvijaš i zreliji si u tom pogledu. Ponosan sam na svoje fotografije i ne sramim ih se, postoji dobra i loša fotografija, no bitno mi je da fotografija izaziva emociju kod promatrača jer onda znam da je dobra. Ne prestaju mi se sviđati ..neke fotografije sam toliko puta vidio da sam ih prihvatio kao dobre ,i naravno da s vremenom pada entuzijazam prema njima.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Kako sam freelancer ima dana kada ne radim, ali kada radim svaki dan mi je drugačiji. Nekad radim cijeli dan ,a nekad 20 minuta dnevno, ovisi o vrsti posla. Posao je iznimno dinamičan i upoznajem puno ljudi, to mi se sviđa.
Pošto se bavim i rasvjetom, tj. dizajniranjem svijetla, retuširanjem fotografija i asistiranjem za druge fotografe , snimatelje i režisere i to sve na različitim lokacijama; vani , u studiu ili doma , posao je iznimno dinamičan i zabavan. Jedina mana je što nekad imaš novaca , a nekad nemaš ni siće.
Koju vrstu fotografije preferiraš?
Najvise fotografiram ljude , modu i street fotografiju..preferiram fotografiju na kojoj su ljudi. Motivi mrtve prirode su mi jednako zanimljivi.
Kako biraš lokacije na kojima fotografiraš,dali ih istražuješ ili se fotografije više dogode slučajno?
Naravno da istražujem lokacije i razmišljam o fotografiji prije samog fotografiranja . Fotografija nije samo njen motiv nego i pozadina, čak je ponekad i bitnija pozadina od motiva. Slučajna se fotografija nekad dogodi ,ali rijetko.Čak su se neki fotografi proslavili na slučajnim fotografijama, ali to je više sreća nego znanje.
Koliko tvoje fotografije pričaju priču?
Koliko tvoje fotografije pričaju priču?
Ima fotografija koje moraju pričati priču kao što je dokumentarna fotografija ,a ima i takvih koje jednostavno izazovu emociju i nije priča bitna. Fotografija mora biti po nečem zanimljiva bila to kompozicija, motiv ili kolorizam ili pokret u trenutku zaista zavisi. Mislim da moje fotografije koje bi trebale pričati priču , pričaju priču.
Možeš li povući paralelu između fotografiranja običnih ljudi i medijskih poznatih osoba?
Možeš li povući paralelu između fotografiranja običnih ljudi i medijskih poznatih osoba?
To su sve ljudi, bilo kada fotografiram medijski poznate ljude ili nekog slučajnog prolaznika na cesti. Koncentriram se na svijetlo i razmišljam o fotografiji , a ne koliko je ta osoba medijski eksponirana. Jedina razlika je što su medijske osobe navikle biti ispred objektiva, pa nemaju strah i znaju se ponašati i opustiti za vrijeme snimanja.
Koji su tvoji planovi za budućnost? Planiraš li neku izložbu ili možda odlazak izvan Hrvatske?
Htio bih uskoro imati zajedničku izložbu sa jednim prijateljem akademskim slikarom. Ideja je takva da on slika ulje na platnu kopirajući moju fotografiju. Planiram otići izvan Hrvatske čim diplomiram.
Koji su tvoji planovi za budućnost? Planiraš li neku izložbu ili možda odlazak izvan Hrvatske?
Htio bih uskoro imati zajedničku izložbu sa jednim prijateljem akademskim slikarom. Ideja je takva da on slika ulje na platnu kopirajući moju fotografiju. Planiram otići izvan Hrvatske čim diplomiram.
Posebno me privlace Berlin i New York.
Imaš li svoju web stranicu ili blog ?
Web stranica je u izradi, ali imam svoje fotografije na Flickru i na Facebooku.
Imaš li svoju web stranicu ili blog ?
Web stranica je u izradi, ali imam svoje fotografije na Flickru i na Facebooku.
Stjepan Milas ,animator
Stjepan ima 24 godine, završio je Tehničko Veleučilište u Zagrebu, a 2008 godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, te je sada druga godina diplomskog studija odsjeka za animirani film i nove medije.
U veljači 2008. ima prvu samostalnu izložbu ilustracija pod nazivom "Sinopsis". Početkom 2009. sudjelovao je u grupnoj izložbi u Unit 2 galeriji u Londonu, te na izložbi "Pazi rep" u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu, a iste godine sudjeluje na još nekoliko skupnih izlaganja.
Na ljeto 2009. osvaja treću nagradu za svoj kratkometražni animirani film "People" na internacionalnom MOME Tolerance natječaju, a nekoliko mjeseci kasnije dobiva prvu nagradu na internacionalnom umjetničkom festivalu Vizura Aperta Momiano sa svojom serijom instalacija pod zajedničkim nazivom "Surogati" /"Replacements".
Također je organizirao vrlo zanimljivu izložbu pod nazivom "Identiteti "2010 godine u kojoj je dokazao da je uz to što je iznimno talentiran umjetnik i vrlo dobar organizator.Trenutno radi ilustracije za nekoliko renomiranih hrvatskih časopisa,a nakon studija cilj mu je otići na daljnje školovanje u Španjolsku.
Predstavljamo Vam Stjepanove radove:
No comments:
Post a Comment