Sir Thomas Lipton
Dragi moji, kako sad imam viška vremena, jer osim što sam onu hulju Twininga prisilio da smanji cijene čaja, moju malu firmu koja broji šest vrhunskih kušača čaja već neko vrijeme vodi jedna jako vrijedna korporacija, pa je tako meni ostalo da se pozabavim svojom drugom strašću, glazbom. A najbolje mjesto za to je prostor koji kaže It`s Tea Time. Tako dok pred monitorom uz popodnevnu šalicu čaja mogu uživati u novostima iz mode,dizajna i svega što ovaj blog nudi, mogu ubaciti pokoju iz svoje pjesmarice( siguran sam da ona hulja Twininig nema niti tastaturu, a kamoli mogućnosti biti uz trenutak It`s Tea Time). Kako nam se približava ovaj vaš festival na Jarunu(vidite i on ima uz sebe korporaciju,znači svi vi zli jezici što to vama ima loše u korporacijama??) za početak bi najbolje bilo da vam približim moju šalicu čaja tog festivala( ili šalice). Naravno da ću vam uz glazbenu trojku preporučiti i čaj koji pijuckam dok ih vrtim na svojem gramofonu. Bilo je to davne 2008.kada sam na istom festivalu odlučio pogledati ne toliko mlađeg od mene Nicka Cavea i njegove loše sjemenke; znao sam da je stari Cave u formi k'o i ja, ali da baš može toliko skakati,urlati, i izvodit boogie pokrete malo me zapitalo. Krenuh u istraživanje, eto što sam otkrio. Stari Cave i ekipa su Dig,Lazarus,Dig(pod istoimenom turnejom su stigli na In) snimili pod još uzburkanom inspiracijom svojeg novog projekta Grinderman. Shvatio sam brzo, pa oni proživljavaju svoju drugu punk fazu, hoću i ja. Ako želite i vi, što vam je radit, jednostavno je: odbaciti mogućnost da će stari Cave plakati nad divljim ružama uz klavir i prihvatiti mogućnost da će Cave jako glasno svirati električnu gitaru na In-u. Znojna brada, voda se slijeva s proćelave glave, ali s dugim vlasima, po cijeloj pozornici su Violina i njezin gospodar Warren Ellis(frotmen Dirty Threea i član loših sjemenki). O da, nije Grinderman samo Nick Cave, ne, tu je i osebujni Ellis, bez čije brade i violine ne bi bilo prepoznatljivog energičnog zvuka Grindermana. Jesam spomenuo kako i ostatak ekipe voli uz Cavea pustiti svoj glas na albumu i koncertima. Do sada imaju dva albuma, covera koji odišu upozorenjem-ovo nije još jedan običan rock album(neki spotovi su pod lokotom na YouTubeu dok im ne dokažeš da imaš 18, ali ja nemam taj problem). Osim što uživam u poslovičnoj No Pussy Blues, definitivni favorit je Mickey Mouse and the Goodbye Man, za vrijeme koje računajte da ću u prvom redu mahati svojim brkom i ispijati svoj Earl Grey( ne svoj, već od one hulje Twininga kojeg vi Hrvati jako favorizirate).
Ma molim vas, nema on 50.
Volite Go Low(kada publika čučne pa skoči na znak dirigenta)ili Go Moses(kada se napravi prostor kroz koji protrči moj sljedeći favorit i preporuka za vas)? Znam puno mladih koji su prošle godine propustili pogledati LCD Soundsystem na In-u i tako napravili gadnu pogrešku zbog koje danas žale, znam. Naime, LCD-a nema više, a ista sudbina čeka i The Streets, Mikeu Skineru je dosta, peti album je vani. Prvi(Original Pirate Materia)je u prošlogodišnjim famoznim listama dekada bio u 90% njih među prvih deset, na nekima i prvi album u prvom desetljeću 21.st. Da, taj album je napravio revoluciju u UK grimeu. Svaki stih je doslovna situacija. I ne samo to- Skiner na idućem uratku izgubi 1000£, da, zaljubi se, da, na svadbi se zabavi sa supstancama, da, opusti se u životu s njom. I da, shvatili ste poantu, drugi album je jedan priča.Znam da znate, da je taj album(A Grand Don't Come for Free) uvršten u 1001 Albums You Must Hear Before You Die objavljenoj 2009.godine. Neću više ništa drugo napisati osim English Breakfast je savršen za The Streets, da vam je koncentracija stalno na razini. Puno toga kaže Mike. I naravno da je zadnji album od The Streetsa u ušima glazbenih kritičara s otoka jedan od najboljih ove godine.
Uz zadnji bend najbolje odgovara moj Lipton Yellow Label. Da, oni su Tv On The Radio. Bend koji je u fotofinišu 2008.pokupio nagradu za najbolji album godine ispred Portisheada koji su se vratili te godine. Ekipa iz Brooklyna je baš ove godine objavila novi album, nakon male pauze. Pitate zašto Yellow Label? Zato što je tu vrstu teško definirati, kao i glazbu TV on The Radio. Razlog više zašto njih trebate pogledati je i da ne nastupaju na onom konkurentnom festivalu koji iza sebe nema korporaciju, a u regiji je. E da, i dobili su Grammy, ako vam to išta znači. Jako me veseli pogledati kako to izgleda live. Eto, iako sam siguran da će svatko naći nešto za sebe, moja preporuka je podebljana i sa par linkova tako da vas motiviram i sretnem na kojem od ovih izvođača. Možemo i prokomentirati kako su obučeni,fotkati koju, ali i razglabiti o onoj hulji Twiningu, gad miješa svoj čaj s koncentratima. Držite fige da Jaca dopusti Cypress Hillu da dođe, siguran sam da pušta suze jer Evropa ne bi dopustila da zabrani nastup, a toliko mladih će putem marihuane na njihovom nastupu krenuti na narkomanski put. Ono što sam primijetio jest da u onom vašem dnevnom pornografskom listu manjeg formata imaju kupone za karte,kupiš jednu drugu dobiješ,pa eto da i to napišem. Evo, It`s Tea Time, pa dosta tipkanja, hladi se šalica Earl Greya. Do idućeg… Pozdrav. Još malo detalja o festivalu na http://www.t-mobileinmusicfestival.com/ !
No comments:
Post a Comment